Predstavljam vam tortu Kao ledeni vjetar. Ne klasični Ledeni vjetar. Razlike nisu velike, ali postoje i dobro ih je znati.
Dakle, kud svi turci tu i mali Mujo. Obično tako ide, šta ne? Otkad je torta Ledeni vjetar baš s takvim imenom stupila na scenu, većini je to postala najdraža, najbolja, naj-sve voćna torta. I meni spada u jednu od dražih, iako sam slične u krugu svoje obitelji odavno jela. Ali eto, sve i svašta se „gura“ pod ledeni (kao i recimo pod cheesecake) pa bih ja taj dio malo razjasnila. Pravi Ledeni vjetar je torta koju čine beze kore, krema od žumanjaka i vanilije, tučeno slatko vrhnje i svježe voće: banane, kivi i jagode.
Beze (fr. Baiser = poljubac) kore su kore koje se rade od bjelanjaka i šećera. Za veću čvrstoću se može dodati malo kiseline tipa: sok od limuna ili ocat. Također se može dodati i vezivno sredstvo kao što su: sol, kukuruzni škrob ili želatina. Ali to sve udaljava od osnovne misli vodilje, a to su prhke kore od bjelanjaka koje se više suše nego peku i koje se tope u ustima.
Ledeni vjetar je jedna od rijetkih torti koju odbijam raditi s fondant dekoracijom. Problem je u tome da su one u kontaktu s kremom sklone otapanju i curenju. I onda imate neku super finu dekoraciju koja slijedeći dan počne kliziti na sve strane. A torta poprimi neželjeni i neprepoznatljiv oblik zato što ste išli svom klijentu na ruku, bez obzira na moguće posljedice.
Osobno ponudim inačicu Ledenog vjetra. Dakle isto kore od bjelanjaka, samo ne beze. Brzo su pečene, sigurne i stabilne za rad! Krema od žumanjaka, ručeno slatko vrhnje i svježe voće…
I tako smo došli do jedne fine voćne torte… slojevite, divne, ukusne… i baš kao i Ledeni vjetar, i ovo čudo vas zove na još!
Za recept kliknite ovdje