Domaća pita od jabuka spada u one recepte koji su tu da utaže želju za slatkim, naravno, ali postoji i onaj dio koji nje koji predstavlja čistu emociju. Za mene je domaća pita od jabuka upravo to – mirisni vremeplov. Dovoljno je da cimet zamiriše, da se istog trena vratim u djetinjstvo.
Danas, dok pripremam svoju verziju te legendarne slastice, shvaćam da njezina ljepota nije u savršenim linijama, već u rustikalnosti. Moja je pita „čupava“, namjerno neuredna i bogata, baš onakva kakva život čini ljepšim.
Često me pitaju koja je tajna njene unutrašnjosti koja je istovremeno sočna i konkretna.
Sve počinje s odabirom jabuka – moj izbor je definitivno Idared. Ovo je jabuka s karakterom; drži svoju formu i daje onaj fini, kiselkasti kontrast slatkim grožđicama i hrskavim orasima. A baš orasi su ti koji daju onaj starinski “štih” koji modernim kolačima često nedostaje.
Pravi „aha!“ trenutak događa se tik prije nego što tepsija sklizne u pećnicu. Naribano prhko tijesto posipam mješavinom kristal i smeđeg šećera. Ta je kombinacija magična – kristal šećer daje čistu hrskavost, dok smeđi šećer polako karamelizira i stvara duboku boju i miris. To je onaj sloj kojeg bi svi prvog skinuli.
Ovaj recept je sinergija četiri izvora: stručnosti iz udžbenika, dugogodišnjeg iskustva moje svekrve, ideja drage prijateljice i ljubavi iz nonine bilježnice. Da se ne lažemo… Pita od jabuka je više od kolača. To je priča o tradiciji, a svoju s ponosom prenosim vama.
Za recept kliknite ovdje